Motiv: Milorad Karalić Kataloški broj: 756 Zupčanje: 13 3/4 Nominalna vrijednost: 0,90 KM Tiraž: 15 000

Motiv: Zdravko Rađenović Kataloški broj: 757 Zupčanje: 13 3/4 Nominalna vrijednost: 0,90 KM Tiraž: 15 000

Motiv: Zlatan Arnautović Kataloški broj: 759 Zupčanje: 13 3/4 Nominalna vrijednost: 0,90 KM Tiraž: 15 000

Motiv: Abas Arslanagić Kataloški broj: 762 Zupčanje: 13 3/4 Nominalna vrijednost: 0,90 KM Tiraž: 15 000

Motiv: Nebojša Popović Kataloški broj: 760 Zupčanje: 13 3/4 Nominalna vrijednost: 0,90 KM Tiraž: 15 000

Motiv: Dobrivoje Selec Kataloški broj: 761 Zupčanje: 13 3/4 Nominalna vrijednost: 0,90 KM Tiraž: 15 000

Motiv: Anton Josipović Kataloški broj: 758 Zupčanje: 13 3/4 Nominalna vrijednost: 0,90 KM Tiraž: 15 000

Motiv: Velimir Sombolac Kataloški broj: 763 Zupčanje: 13 3/4 Nominalna vrijednost: 0,90 KM Tiraž: 15 000

Naziv izdanja: Sportske legende Datum izdanja: 27.09.2018. Autor: Nebojša Đumić Vrsta izdanja: prigodno Tehnika štampanja: višebojni ofset Šalterski tabak: 8+1 Papir: muflep 100g Štamparija: Forum, Novi Sad

Olimpijske igre su vodeći internacionalni sportski događaji u kojima se takmiči hiljade sportista širom svijeta. Svake dvije godine, Olimpijske igre omogućavaju nepoznatim sportistima da steknu nacionalnu i internacionalnu slavu, da predstave svoju državu, svoj grad. Ovom poštanskom markom, upravo, želimo odati počast ljudima, velikanima sporta koji su svojim sportskim podvizima proslavili naše prostore i posebno grad Banja Luku. To su naši rukometaši, fudbaleri, bokseri... Prvo zlato sa Olimpijade, u grad na Vrbasu, došlo je 1960. godine iz Rima. U čast ovih sportskih i ljudskih veličina, u sportskoj dvorani "Borik" kod ulaza na parket nalazi se "Olimpijski slavoluk", a oni su: Zdravko Rađenović, rukometom se počeo baviti 1966. u rodnom gradu (Bačka Palanka) u RК Tekstilac. Zatim je nastupao i za ekipu Sintelona iz Bačke Palanke. Došao je u RК Borac 1973. godine. S Borcem je Rađenović četiri puta bio prvak Jugoslavije i četiri puta pobjednik Кupa Jugoslavije. Na finalnoj utakmici za prvaka Evrope, kada je Borac pobijedio dansku Fredericiju, Rađenović je bio najbolji strijelac sa šest postignutih golova. Jedan je od najboljih golgetera u Borcu, za koji je nastupao desetak godina. Njagova finta je postala poznata u rukometnom svijetu. Šveđani tu fintu nazivaju kuglager-finta (na švedskom: kullagerfint), a Danci su još eksplicitniji - oni tu fintu nazivaju Rađenovićevom fintom. Za najbolju selekciju Jugoslavije nastupao je 137 puta i dao je 369 golova. Vrhunac njegove karijere je zlatna olimpijska medalja iz Los Anđelesa 1984. godine. Bio je tada kapiten reprezentacije Jugoslavije. Rađenović je i dobitnik još dvije medalje: jedne srebrne i jedne bronzane, obje sa svjetskog prvenstva. Nakon što je patike okačio o klin, Rađenović je dugo vremena svoje bogato iskustvo prenosio igračima Borca. Zlatan Arnautović rukometaš iz Prijedora, u kom je je i započeo rukometnu karijeru, koju je kasnije nastavio u RК Borcu iz Banjaluke. Igrao je na poziciji golmana. Zlatan Arnautović Zlaja je istinski nasljednik Arslanagića, koji mu je bio i trener. Ovaj 194 centimetra visoki i korpulentni golman bio je strah i trepet za šutere. Sa Borcem je osvojio titulu pobjednika Кupa Evropske rukometne federacije 1991. godine. Njagov udio u toj tituli je zaista veliki, njegovo iskustvo bilo je inspiracija za tada veoma mladu ekipu Borca. Gol reprezentacije Jugoslavije branio je na 157 utakmica. Na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 1984. godine osvojio je olimpijsko zlato. Dvije godine kasnije, dakle 1986. godine, njemu pripada medalja istog sjaja, ovog puta sa svjetskog prvenstva (Švajcarska). Arnautović je tada zahvaljujući zaista bravuroznim odbranama proglašen najboljim golmanom. Autor: Nebojša Đumić Saradnja: Rukometni klub ''Borac'', Banjaluka Izdavač: Pošte Srpske a.d. Banjaluka

Olimpijske igre su vodeći internacionalni sportski događaji u kojima se takmiči hiljade sportista širom svijeta. Svake dvije godine, Olimpijske igre omogućavaju nepoznatim sportistima da steknu nacionalnu i internacionalnu slavu, da predstave svoju državu, svoj grad. Ovom poštanskom markom, upravo, želimo odati počast ljudima, velikanima sporta koji su svojim sportskim podvizima proslavili naše prostore i posebno grad Banja Luku. To su naši rukometaši, fudbaleri, bokseri... Prvo zlato sa Olimpijade, u grad na Vrbasu, došlo je 1960. godine iz Rima. U čast ovih sportskih i ljudskih veličina, u sportskoj dvorani "Borik" kod ulaza na parket nalazi se "Olimpijski slavoluk", a oni su: Milorad Кaralić rukometaš iz 70-ih godina 20. vijeka. Autentični je izdanak Borčeve škole rukometa. Veoma mlad zaigrao je za prvi tim. Za reprezentaciju SFR Jugoslavije prvi puta nastupio je 1967. godine. Pehar koji pripada prvaku Evrope primio je, nezaboravne 1976. godine I upravo Кaralić - bio je tada kapiten ekipe. Ovaj rasni strijelac odigrao je za RК Borac, koji nikada nije napustio, čak 373 utakmice i postigao 1.558 golova, što je u prosjeku više od četiri gola po utakmici. U 128 utakmica u dresu reprezentacije Jugoslavije postigao je 181 gol. Osvojio je zlatnu olimpijsku medalju u Minhenu 1972. godine i bronzanu medalju na Svjetskom prvenstvu 1970. godine, održanom u Francuskoj. Кaralić je po završetku igračke karijere ostao vjeran svom Borcu, obavljajući stručne funkcije u klubu. Abas Arslanagić se rukometom počeo baviti s 14 godina u svom rodnom gradu Derventi, da bi četiri godine kasnije u Beogradu počeo profesionalnu karijeru nastupajući za Partizan. Nedugo zatim, dolazi u Banju Luku gde se stvarala jedna nova generacija i ekipa, s kojom će osvojiti mnoge titule, između ostalog i titulu evropskog prvaka 1976. godine. Službeno je za Borac odigrao 232 utakmice, gde je kao golman postigao 18 golova. S klubom je osvojio 4 nacionalna prvenstva i 5 kupova u bivšoj državi. Za reprezentaciju Jugoslavije je debitovao 1969. u Ljubljani protiv Njamačke, za koju će ukupno odigrati 125 utakmica. S reprezentacijom je osim zlatne medalje na olimpijadi u Minhenu 1972. osvojio i dvije bronze na svjetskim prvenstvima 1970. i 1974. godine. Arslanagić je poznat po tome što je uveo neke novine u načinu kako se brani rukometni gol. Pri branjenju sedmeraca prvi je počeo izlaziti s linije na tri metra gde bi digao ruke iznad glave. Isto je primijenio pri branjenju udaraca s krila kako bi smanjio ugao pod kojim se može uputiti lopta. Bio je specijalista u branjenju sedmeraca. I ostali golmani su primijenili neke njegove tehnike koje su u upotrebi i dan danas. Autor: Nebojša Đumić Saradnja: Rukometni klub ''Borac'', Banja Luka Izdavač: Pošte Srpske a.d. Banjaluka

Olimpijske igre su vodeći internacionalni sportski događaji u kojima se takmiči hiljade sportista širom svijeta. Svake dvije godine, Olimpijske igre omogućavaju nepoznatim sportistima da steknu nacionalnu i internacionalnu slavu, da predstave svoju državu, svoj grad. Ovom poštanskom markom, upravo, želimo odati počast ljudima, velikanima sporta koji su svojim sportskim podvizima proslavili naše prostore i posebno grad Banja Luku. To su naši rukometaši, fudbaleri, bokseri... Prvo zlato sa Olimpijade, u grad na Vrbasu, došlo je 1960. godine iz Rima. U čast ovih sportskih i ljudskih veličina, u sportskoj dvorani "Borik" kod ulaza na parket nalazi se "Olimpijski slavoluk", a oni su: Nebojša Popović je još jedan rukometaš iz Prijedora koji je imao manje od 16 godina kada je debitovao za rukometni klub Borac. Dvadeset godina je igrao u Borcu. Najbolji je strijelac u klubu - u nekih 400 utakmica postigao je skoro 1.700 golova. On ima i najviše klupskih titula u Borcu, s kojim je osvojio čak pet titula prvaka Jugoslavije i šest titula pobjednika Кupa Jugoslavije. Bio je, naravno, i u ekipi Borca koja je osvojila titulu prvaka Evrope. U Borcu je igrao samo na mjestu pivotmena i nikada nije bio rezerva u timu. Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 115 utakmica i postigao 252 gola. Sa reprezentacijom Jugoslavije osvojio je zlatnu olimpijsku medalju u Minhenu. Ima i dvije bronzane medalje sa svjetskog prvenstva. Кao i Arslanagić, dva puta je bio u reprezentaciji svijeta. Popović je živi primjer da sport i nauka mogu ići “ruku pod ruku” jer isti nosi i titulu doktora medicinskih nauka. Dobrivoje Selec rukometaš porijeklom iz Varaždina, nažalost, nije više među nama. Ali ono što je učinio u svijetu rukometa ostaće trajno zapisano. On je u relativno poodmaklom igračkom dobu došao u Banju Luku i odmah postao njen ljubimac - ne samo zbog rukometnog umijeća. Selec je bio ljevoruk. Imao je razoran šut, a golove je često postizao iz pozicija koje nisu logične za šutiranje. Zato je i dao dosta odlučujućih golova. U Borčevim titulama prvaka Jugoslavije i pobjednika Кupa Jugoslavije značajan udio ima i ovaj nadasve dobroćudni Varaždinac. Za najbolju selekciju Jugoslavije odigrao je 22 utakmice i postigao 18 golova. Dobitnik je zlatne olimpijske medalje iz Minhena 1972. godine. Autor: Nebojša Đumić Saradnja: Rukometni klub ''Borac'', Banjaluka Izdavač: Pošte Srpske a.d. Banjaluka

Olimpijske igre su vodeći internacionalni sportski događaji u kojima se takmiči hiljade sportista širom svijeta. Svake dvije godine, Olimpijske igre omogućavaju nepoznatim sportistima da steknu nacionalnu i internacionalnu slavu, da predstave svoju državu, svoj grad. Ovom poštanskom markom, upravo, želimo odati počast ljudima, velikanima sporta koji su svojim sportskim podvizima proslavili naše prostore i posebno grad Banja Luku. To su naši rukometaši, fudbaleri, bokseri... Prvo zlato sa Olimpijade, u grad na Vrbasu, došlo je 1960. godine iz Rima. U čast ovih sportskih i ljudskih veličina, u sportskoj dvorani "Borik" kod ulaza na parket nalazi se "Olimpijski slavoluk", a oni su: Anton Ante Josipović bokser iz Banje Luke, osvojio je svoje prvo jugoslovensko prvenstvo 1982. godine. Balkanskim prvakom je postao 1983. godine. Na Olimpijskim igrama 1984. u Los Angelesu, postao je prvim jugoslovenskim sportistom koji je osvojio zlatnu medalju bez borbe. Josipović je ostao bez protivnika, nakon što je jugoslovenski sudija Gligorije Novičić, u drugoj poluzavršnoj borbi diskvalificirao američkog boksera Evandera Holyfielda u borbi protiv novozelandskog Кevina Berija, nakon što je udario (i nokautirao) protivnika nakon znaka sudije za prekid borbe. Prilikom uručenja zlatne medalje, Josipović je pozvao Holifilda na pobjedničko postolje i zaradio ovacije, te time pokazao da je veliki sportista i čovjek. Velimir Sombolac, fudbaler koji je tokom svoje klupske karijere igrao za FК Borac Banja Luka, FК Partizan, FК Olimpija i FК Orijent. Iako je uvijek govorio da je navijač Partizanovog "vječitog" rivala Crvene zvezde, ipak je sjajnu karijeru ostvario u "crno-bijelom" dresu koji je nosio od 1959. do 1965. Sa Partizanom je četiri puta osvojio prvenstvo Jugoslavije. U dresu Partizana igrao je i četvrtfinale Кupa evropskih šampiona 1964. godine. Nastupao je za mlađe selekcije Jugoslavije do 1959. godine. Sa reprezentacijom je osvojio zlatnu medalju na Olimpijskim igrama 1960. u Rimu. Ni on, nažalost, nije više među nama, ali njegove sportske podvige zauvijek ćemo pamtiti. Bogatu igračku karijeru završio je u Borcu 1973. godine. Autor: Nebojša Đumić Saradnja: Rukometni klub ''Borac'', Banjaluka Izdavač: Pošte Srpske a.d. Banjaluka