23.04.2012.
Vrijeme je bilo kišno, tmurno i olujno kada je veliki čuveni cepelin po imenu Hindenburg lagano klizio prema zračnoj luci na američkoj atlantskoj obali 6. maja 1937. godine. Kada je letjelica bila na visini od nekih tridesetak metara, i već bili spušteni konopci koje je trebala prihvatiti zemaljska ekipa, odjednom na repu je izbio plamen i cijela se letjelica gotovo u trenutku pretvorila u plamteću buktinju. Sunovratio se prema tlu i u smrt odnio 36 od 97 putnika i članova posade.
Let u cepelinu bio je tad najluksuzniji način prevoza putnika vazduhom - u letjelici su se organizovale prave gozbe, jelo se iz servisa od najboljeg porculana, točila su se najbolja francuska i njemačka vina. I kao što je Titanik bio pojam raskoši i luksuza te tehničkog savršenstva kada je krenuo preko Atlantika, da bi potom postao simbolom tragedije na moru, tako će i Hindenburg mnogi autori nazvati "Titanikom neba".
Titanik je bio drugi od tri superliner-a, koji su trebali dominirati transatlantskim putničkim saobraćajem. Bio je vlasništvo kompanije White Star Line, a izgrađen je na brodogradilištu Harland and Wolff. Godine 1909. počela je gradnja Titanika. Imao je 9 paluba, bio je dugačak 269 metara, a težio je 46.000 tona. Titanik je bio najveći putnički brod na svijetu u to doba. Gradnja Titanika započela je 1909. godine, a brod je bio porinut u more 31. maja 1911. godine. Bio je dugačak 269, a širok 28 metara, dok mu je nosivost bila oko 46.000 bruto registarskih tona. Dubina gaza bila mu je 10,5 metara, visina od kobilice do komandnog mosta 32 metra, dok je visina do vrha njegovih četiri dimnjaka 56 metara. Maksimalna brzina Titanica bila je 25 čvorova. Titanik se smatrao nepotopivim brodom.
U tragediji je od 2.228 putnika smrtno stradalo 1.523 što je jedna od najvećih pomorskih katastrofa za vrijeme mira, te je tim i široko poznata.
Autori: Nebojša Đumić i mr Božidar Došenović
Izdavač: Pošte Srpske a.d. Banjaluka