09.09.2024.
Skriven od pogleda, među kamenim liticama i mirisnim borovima, prije šest vijekova uzdigao se Manastir Rmanj – čuvar duše srpskog naroda i svjedok vjekovne borbe za vjeru i slobodu. U svojim zidinama, manastir Rmanj smješta i tajanstvene priče prošlosti, isprepletene suzama i molitvama, ali i sa hrabrošću i nadom. Posvećen sv. Nikolaju Mirlikijskom, podignut je 1443.godine i pripisuje se kao zadužbina Кatarine Branković – kćeri Đurđa Brankovića i supruzi Urliha II Celjskog.
O duhovnoj važnosti manastira svjedoči i to što se od 1566. sjedište Dabrobosanske episkopije (mitropolije) nalazilo u Rmnju i to više od jednog vijeka. Na prelazu iz XVI u XVII vijek manastir Rmanj je brojao i do stotinu monaha, o čemu postoje pouzdana istorijska svjedočanstva. Najznačajniji mitropolit koji je stolovao u Rmnju jeste mitropolit Teodor , koji je osnovano bogosloviju u manastiru Кrka 1615. godine. Sjedište dabrobosanskih mitropolita Rmanj je bio dugih 110 godina. U manastiru je radila i ikonopisna škola, a u njemu su prepisivane sveštene i bogoslužbene knjige.
Burna istorija ovog podneblja, tromeđa Like, Кorduna i Banije, nije poštedjela ni ovu bogomolju. Rmanj je više puta razaran i paljen, mahom tokom ratnih sukoba. Pod zidinama ove svetinje se i danas osjeća prisustvo predaka i bremenite istorije. Narod Кrajine borio se i vojevao za istinu i pravdu, slobodu i mir, što je hrišćanska i ljudska dužnost, a čemu svjedoči ovaj manastir koji čuva od zaborava istoriju i kulturu srpskog naroda.