29.03.2023.
Jedan od najznačajnijih segmenata nematerijalnog kulturnog nasljeđa Кozare i Potkozarja jeste Gusto kolo (pleteno, kozarsko, a u narodu sada poznato kao kozaračko kolo). Njagova arhaičnost, ali i ljepota u jednostavnosti i pjevačko izražavanje koje mu daje ritam i takt, očuvalo ga je do današnjih dana. Naziv dijelom upućuje i na formu u kojoj se igra – negdje to zovu gusto, jer su igrači zbijeni jedni uz druge, a negdje pleteno, jer su ruke isprepletene ispred tijela, tako da je desna ruka preko lijeve ruke saigrača. Igra počinje laganim uigravanjem koje prati pjesma, a kad pjesma kreće u bržem ritmu kreće i intenzivnije i brže igranje. Igra se u lijevu stranu desnom nogom. Кolo je zatvorenog tipa i nikad se ne otvara, ali je moglo da se uvlači u središte kola kao da igrači nasrću na one koji se nalaze nasuprot njih, a onda bi oni odgovorili na isti način ka njima. U Gusto kolo su se hvatali mladi i stari bez razlike, ono je bilo jedina prilika gdje bi se djevojka približila momku, jer je na društvene događaje uvijek dolazila u pratnji starijeg člana porodice.
Pjesma u gustom/pletenom kolu je antifona predstavljena kroz dijalog dvije grupe pjevača. U novije vrijeme pratnja Gustom kolu je dvoglasna pjesma novije tradicije, odnosno pjesma na bas. Svaka grupa ima najmanje tri pjevača od kojih jedan vodi, a dvojica prate pjesmu. U Gusto kolo su se hvatale grupe muških pa grupe ženskih pjevača-igrača, nije bilo miješanja – naizmjeničnog hvatanja muško-žensko-muško... Gusto kolo se igralo u svim prilikama, kao najrasprostranjenije i najstarije kolo, za šta se može tvrditi da je ono reprezent i tipik Potkozarja, jer živi i igra se i danas.
Glavni nosioci Gustog kola su pojedinci, izvorne pjevačke grupe, iskusni igrači i kulturno-umjetnička društva, obrazovne institucije. Izvorne grupe su sa ruralnih područja, dok u saradnji sa ansablima prenose u gradska područja. Članovi izvornih grupa (pjevači i igrači) su tradicionalno muškarci, a u novije vrijeme su to i žene.
Gusto kolo se od početaka igralo na raznim društvenim događajima i skupovima, prenosilo se sa generacije na generaciju, kako postojanjem izvornih grupa tako i pojedinaca koji su svoje nasljeđe sačuvali od zaborava i kao takvo je ostalo do dan danas. Ulogu u očuvanju Gustog kola su podjednako imale i muške i ženske osobe, oba pola su igrala, a muškarci su imali značajnu ulogu u očuvanju pjesme, jer su prilikom igranja samo oni pjevali. Uz izvorne grupe sredinom 20. vijeka i kulturno-umjetnička društva postaju nosioci očuvanja kola zajedno sa izvornim grupama.