21.12.2017.
Epske narodne pjesme su dobile ime od grčke riječi epos, što znači riječ, govor, priča. Za razliku od lirskih narodnih pjesama u kojima se iskazuju osjećanja, u epskoj narodnoj pjesmi se pjeva o nekom događaju. U našim epskim narodnim pjesmama opjevani su junački podvizi naših predaka i istorijski događaji počevši od vremena stvaranja srpske feudalne države, pa sve do stvaranja moderne Srbije tokom devetnaestog vijeka.
Prema stihu u kom su ispjevane, epske pjesme se dijele na pjesme dugog stiha (petnaest do šesnaest slogova) i na pjesme kratkog stiha (deset slogova). Deseteračka epska poezija je izuzetno stara i pjeva o raznim istorijskim događajima i ličnostima. Vuk ih je nazvao junačkim pjesmama i one spadaju u najlepša djela naše narodne književnosti. Pjevaju se uz gusle. Zavisno od vremena kada se odvijao ratni događaj ili junaka koji opevan u pjesmi, srpske epske narodne pesme su grupisane u sledeće cikluse pjesama: Pretkosovski ciklus, Кosovski ciklus, Ciklus pjesama o Кraljeviću Marku, Pokosovski ciklus, Hajdučki ciklus pjesama, Uskočki ciklus, Ciklus pjesma o oslobođenju Srbije i Crne Gore.
Ovom poštanskom markom predstavili smo epsku narodnu pjesmu iz ciklusa o Кraljeviću Marku. Osvetničke i oslobodilačke težnje naših predaka tražile su jakog, lukavog, snažnog borca koji se neće plašiti, niti pokoravati. Našle su ga u liku Markovom, čovjeku ogromnih sposobnosti, velikom junaku i zaštitniku sirotinje i potlačenih, neustrašivom borcu protiv nasilja i nepravde.
Pjesma “Marko Кraljević i Musa Кesedžija” je nastala u vremenu kada je srpski potlačeni narod tražio način da podigne svoj moral, istrpi muke ropstva i istraje pod teškim turskim jarmom, a našao ga u je liku Marka Кraljevića, nenadmašnom junaku koji se po svojoj velikoj fizičkoj snazi, bistroj pameti i snalažljivosti uzdizao iznad svih ostalih, pa čak i iznad samog turskog cara i njegovih najboljih i najhrabrijih vojnika.
Autor: Nebojša Đumić
Izdavač: Pošte Srpske a.d. Banjaluka