17.04.2015.
Prikupljanje predmeta namijenjenih igri djece započelo je nabavkom predmeta za prvu stalnu postavku Etnografskog muzeja 1904. godine. Tom prilikom, Nikola Zega, prvi kustos muzeja, nabavio je četiri krpene lutke koje su izradila djeca uz pomoć svojih roditelja. Do sredine 80-tih godina 20. vijeka pribavljeno je oko 400 predmeta. Za potrebe izlaganja 1985. godine u dnevnoj štampi i u elektronskim medijima oglašeno je da muzej prikuplja dječije igračke, i od tog momenta zbirka se do današnjih dana utrostručila. Do tog vremena akcenat je bio isključivo na seoskim igračkama, dok se od tada podjednako prikupljaju kako igračke napravljene u ruralnim sredinama, tako i industrijski proizvedene igračke koje koriste djeca nastanjena u gradu i na selu. U zbirci su zastupljene igračke – modeli svakodnevnih upotrebnih predmeta, društvene igre, predmeti namijenjeni igri u kući i na otvorenom prostoru.
Sačuvane su seoske drvene sličuge, bijele ženske klizaljke, ali i hokejke, rolšue, roleri, kolica za lutku, odjeća za lutke, lutke i namještaj. Кolekciju lutaka čine krpene lutke, lutke od porcelana, papemašea i gume, transformersi, Barbika i Brac.
Jedna od najpoznatijih fabrika za izradu dječjih igračaka u bivšoj Jugoslaviji je Mehanotehnika iz Izole u Sloveniji. Dizajnerski tim ove uspješne fabrike opredijelio se za asortiman igračaka namijenjenih prevashodno za dječake, ali i igračkama koje su mogle da razvijaju taktilne i intelektualne sposobnosti djece.
Živopisni traktor je igračka proizvedena 1957. godine i pripada seriji predmeta – minijatura iz svakodnevnog života.
Roboti od aluminijuma su lutke koje su dominirale sve do kraja 50-tih godina proteklog vijeka. Bile su primjer dizajnerske maštovitosti proistekle iz naučnofantastičnih romana, stripova, ali i filmskih ostvarenja.
Autori: mr Božidar Došenović i Nebojša Đumić
Izdavač: Pošte Srpske a.d. Banjaluka
Stručna saradnja: Etnografski muzej u Beogradu – ustanova kulture od nacionalnog značaja i Vesna Dušković, etnolog, muzejski savetnik