13.11.2013.
Vladika Petar II Petrović Njagoš rodio se na Njagušima u novembru 1813.godine, kao drugi sin Tome Markova Petrovića, najmlađeg brata vladike Petra I i Ivane Proroković. Na krštenju je dobio ime Radivoje pod kojim je u narodu bio poznat i docnije kao vladika Rade. Po zavladičenju on se potpisivao samo svojim kaluđerskim imenom — Petar i prezimenom — Petrović: vladika Petar Petrović.
Njagoš je počeo da piše još kao dječak. To su bile kratke i beznačajne pjesme, sasvim u duhu narodne poezije, često ispjevane uz gusle. Sima Milutinović je u svoju zbirku narodnih pjesama unio pet za koje tvrdi da su Njagoševe. Docnije, 1834, objavio je dvije zbirčice pjesama, gdje ima i nekoliko pjesama u kojima se već nazire genijalni pjesnik Luče mikrokozme i Gorskog vijenca. Njagova djela prevođena su na više jezika, uključujući i japanski („Gorski vijenac“, „Luča mikrokozma“). „Gorski vijenac“ na francuski jezik prepjevala je Biljana Janevska, u desetercu.
Njagoš je bio i vjerski i svetovni poglavar srpskog naroda u Crnoj Gori, u kojoj je bila jaka nacionalna svijest i patrijarhalni moral, ali u kojoj je vladala domaća anarhija, plemenska surevnjivost i krvna osveta. Кad je došao na vlast, on je odmah počeo da uvodi red i modernizuje društvo i državu. Podizao je škole, osnivao sudove, pravio puteve, uzimao postupno svu vlast u svoje ruke i uveo porez. U jednoj kulturno zaostaloj sredini to je išlo teško i to je moralo boljeti ovog velikoga rodoljuba, koji je svom dušom bio predan narodu. „Ja sam vladar među varvarima, a varvarin među vladarima“, pisao je on.
Vladika se u proljeće 1850. razbolio od grudne bolesti kojoj je uzalud tražio izlječenje u Italiji, i od koje je i preminuo 10. oktobra 1851. na Cetinju. Кad je Austrija u Prvom svjetskom ratu osvojila Crnu Goru, generalni guverner fon Veber naredio je da se Njagoševe kosti prenesu na Cetinje, što je i učinjeno 12. avgusta 1916. godine.
Autori: mr Božidar Došenović i Nebojša Đumić
Izdavač: Pošte Srpske a.d. Banja Luka