Motiv: Pekva Kataloški broj: 607 Zupčanje: 13 3/4 Nominalna vrijednost: 0,90 KM Tiraž: 15 000

Motiv: Samar Kataloški broj: 608 Zupčanje: 13 3/4 Nominalna vrijednost: 0,90 KM Tiraž: 15 000

Motiv: Am Kataloški broj: 609 Zupčanje: 13 3/4 Nominalna vrijednost: 0,90 KM Tiraž: 15 000

Motiv: Sklopac Kataloški broj: 610 Zupčanje: 13 3/4 Nominalna vrijednost: 0,90 KM Tiraž: 15 000

Naziv izdanja: Kulturno nasljeđe - stari zanati Datum izdanja: 18.10.2013. Autor: mr Božidar Došenović i Nebojša Đumić Vrsta izdanja: prigodno Tehnika štampanja: višebojni ofset Šalterski tabak: 20+5 Papir: muflep 100g Štamparija: Forum, Novi Sad

U periodu 2007 – 2011. godine Etnološko odjeljenje Muzeja Republike Srpske je sprovelo terensko istraživanje „Stari zanati u Republici Srpskoj“. Na osnovu ovih istraživanja nastala je i knjiga „Stari zanati u Republici Srpskoj“. U knjizi je prikazano 13 starih zanata koji i danas postoje na našoj teritoriji. Prema definiciji starim zanatima smatraju se poslovi izrade i dorade predmeta na način i pod uslovima kojima se čuva i održava izraz tradicionalnog narodnog stvaralaštva. U nizu različitih zanimanja značajno mjesto zauzimali su zanati, oni su se vijekovima razvijali, a poneki su se održali i danas. Vještina zanatstva se prenosila sa oca na sina, a učila se i kod poznatih majstora zanatlija. U gradskim sredinama zanati su se brže razvijali i bili su u rukama obučenih majstora koji su imali svoje radionice. Za razliku od gradskih zanata, zanati na selu su rijetko u rukama stručnih zanatlija. Zanatima na selu su se bavili vještiji seljaci, radeći taj posao u slobodno vrijeme. Uz obradu zemlje i uzgoj stoke oni rade nešto i oko kuće, kako se to objašnjava u narodnoj tradiciji. Poštanskom markom predstavili smo neke od predmeta koji su izrađivani zanatima kao što su: lončarski, samardžijski, kovački, sarački... Pekva – poklopac poluloptastog oblika, izrađen od lončarske zemlje – lončaruše. Služio za pripremanje, pečenje hrane na ognjištu. Pored pekve za istu namjenu je korišten i metalni sač. Pekva je dio pribora koji se nalazio uz ognjište. Samar – riječ samar potiče od grčke riječi samarion, sagma, što u prevodu znači tovarno sedlo. Samar služi da se uz pomoć radnih životinja (konja), bez smetnje prenose veće količine tereta. Samar je jedan od rijetkih predmeta čiji se oblik u toku vijekova nije promijenio. Za najstariji podatak u našim krajevima smatra se odlomak sa nadgrobne ploče iz Doboja kod Кaknja, koja potiče iz druge polovine 3. vijeka. Am – dio opreme za konje, izrađen od kože. Za upotrebu zaprežnih kola, korišteni su amovi, odnosno amovima su konji uprezani u kola. Prema vrsti amovi se dijele na radne i paradne. Radni amovi su jednostavniji i bez ukrasa, dok su paradni amovi mnogo bogatiji. Izgled paradnih amova uvijek je prikazivao i imovinsko stanje vlasnika. Paradni amovi su korišteni prilikom odlaska na slavu, svadbe ili u goste. Sklopac (koričnjak) – nož na preklop ili čakija kako se naziva u našim krajevima. Sastoji se iz dva dijela, oštrice izrađene od kovanog željeza i korica, odnosno drške koja se izrađuje od ovnujskog roga. Oštrica se u narodu još zove kleba ili beka. Ovaj nož još nazivaju i pastirski nož. Rasprostranjen je u svim planinskim, stočarskim krajevima naročito gdje je ovčarstvo zastupljeno. Oštrice ovih noževa su uvijek ukrašene (našarane). Autori: mr Božidar Došenović i Nebojša Đumić Stručna saradnja: viši kustos etnolog, Vladimir Đukanović, Muzej Republike Srpske Izdavač: Pošte Srpska a.d. Banja Luka

U periodu 2007 – 2011. godine Etnološko odjeljenje Muzeja Republike Srpske je sprovelo terensko istraživanje „Stari zanati u Republici Srpskoj“. Na osnovu ovih istraživanja nastala je i knjiga „Stari zanati u Republici Srpskoj“. U knjizi je prikazano 13 starih zanata koji i danas postoje na našoj teritoriji. Prema definiciji starim zanatima smatraju se poslovi izrade i dorade predmeta na način i pod uslovima kojima se čuva i održava izraz tradicionalnog narodnog stvaralaštva. U nizu različitih zanimanja značajno mjesto zauzimali su zanati, oni su se vijekovima razvijali, a poneki su se održali i danas. Vještina zanatstva se prenosila sa oca na sina, a učila se i kod poznatih majstora zanatlija. U gradskim sredinama zanati su se brže razvijali i bili su u rukama obučenih majstora koji su imali svoje radionice. Za razliku od gradskih zanata, zanati na selu su rijetko u rukama stručnih zanatlija. Zanatima na selu su se bavili vještiji seljaci, radeći taj posao u slobodno vrijeme. Uz obradu zemlje i uzgoj stoke oni rade nešto i oko kuće, kako se to objašnjava u narodnoj tradiciji. Poštanskom markom predstavili smo neke od predmeta koji su izrađivani zanatima kao što su: lončarski, samardžijski, kovački, sarački... Pekva – poklopac poluloptastog oblika, izrađen od lončarske zemlje – lončaruše. Služio za pripremanje, pečenje hrane na ognjištu. Pored pekve za istu namjenu je korišten i metalni sač. Pekva je dio pribora koji se nalazio uz ognjište. Samar – riječ samar potiče od grčke riječi samarion, sagma, što u prevodu znači tovarno sedlo. Samar služi da se uz pomoć radnih životinja (konja), bez smetnje prenose veće količine tereta. Samar je jedan od rijetkih predmeta čiji se oblik u toku vijekova nije promijenio. Za najstariji podatak u našim krajevima smatra se odlomak sa nadgrobne ploče iz Doboja kod Кaknja, koja potiče iz druge polovine 3. vijeka. Am – dio opreme za konje, izrađen od kože. Za upotrebu zaprežnih kola, korišteni su amovi, odnosno amovima su konji uprezani u kola. Prema vrsti amovi se dijele na radne i paradne. Radni amovi su jednostavniji i bez ukrasa, dok su paradni amovi mnogo bogatiji. Izgled paradnih amova uvijek je prikazivao i imovinsko stanje vlasnika. Paradni amovi su korišteni prilikom odlaska na slavu, svadbe ili u goste. Sklopac (koričnjak) – nož na preklop ili čakija kako se naziva u našim krajevima. Sastoji se iz dva dijela, oštrice izrađene od kovanog željeza i korica, odnosno drške koja se izrađuje od ovnujskog roga. Oštrica se u narodu još zove kleba ili beka. Ovaj nož još nazivaju i pastirski nož. Rasprostranjen je u svim planinskim, stočarskim krajevima naročito gdje je ovčarstvo zastupljeno. Oštrice ovih noževa su uvijek ukrašene (našarane). Autori: mr Božidar Došenović i Nebojša Đumić Stručna saradnja: viši kustos etnolog, Vladimir Đukanović, Muzej Republike Srpske Izdavač: Pošte Srpska a.d. Banja Luka